Hebrejski protiv aramejskog: (5 glavnih razlika i stvari koje treba znati)

Hebrejski i aramejski su sestrinski jezici od davnina, a oba se govore i danas! Moderni hebrejski je službeni jezik izraelske nacije, a govori ga i oko 220.000 Amerikanaca Jevreja. Biblijski hebrejski se koristi za molitvu i čitanje Svetih pisama u jevrejskim zajednicama širom svijeta. Aramejski još uvijek govore jevrejski Kurdi i druge male grupe koje žive u Iranu, Iraku, Siriji i Turskoj.

I aramejski i hebrejski (uglavnom hebrejski) korišćeni su u Starom i Novom zavetu, i to su jedina dva severozapadna semitska jezika koja se i danas govore. Hajde da istražimo istoriju ova dva jezika, uporedimo njihove sličnosti i razlike i otkrijmo njihov doprinos Bibliji.

Istorija hebrejskog i aramejskog

Hebrejski je semitski jezik koji su koristili Izraelci i Judeji u vremenima Starog zaveta. To je jedini jezik iz zemlje Kanaan koji se i danas govori. Hebrejski je takođe jedini mrtvi jezik koji je danas uspešno oživeo i kojim govore milioni ljudi. U Bibliji, riječ hebrejski nije korištena za jezik, već jehuditski ( jezik Jude) ili səpaṯ Kəna'an ( kanaanski jezik).

Hebrejski je bio govorni jezik naroda Izraela i Jude od oko 1446. do 586. godine prije Krista, i vjerovatno se proteže do Abrahamovog perioda stotinama godina ranije. Hebrejski korišten uBiblija je poznata kao klasični hebrejski ili biblijski hebrejski.

Dva odlomka Starog zavjeta ( Pjesma Mojsijeva u Izlasku 15 i Pesma Deborina u Sudijama u Sudijama 5) napisana su u tzv. Arhaični biblijski hebrejski , koji je još uvijek dio klasičnog hebrejskog, ali drugačiji je sličan način na koji se engleski koristi u Bibliji kralja Džejmsa razlikuje od načina na koji mi danas govorimo i pišemo.

Tijekom Babilonskog carstva usvojeno je carsko aramejsko pismo, koje pomalo liči na arapsko, a moderno hebrejsko pismo potječe od ovog sistema pisanja (veoma slično aramejskom). Takođe, tokom perioda izgnanstva, hebrejski je počeo da ustupa mesto aramejskom kao govornom jeziku Jevreja.

Mišnajski hebrejski je korišten nakon uništenja hrama u Jerusalimu i narednih nekoliko stoljeća. Svici s Mrtvog mora su na hebrejskom Mishnaic, kao i većina Mishnah i Tosefta (židovska usmena tradicija i zakon) u Talmudu.

Negdje između 200. i 400. godine nove ere, hebrejski je izumro kao govorni jezik, nakon Trećeg jevrejsko-rimskog rata. Do tada su se u Izraelu i u jevrejskoj dijaspori govorili aramejski i grčki. Hebrejski se i dalje koristio u jevrejskim sinagogama za liturgiju, u spisima jevrejskih rabina, u poeziji i u trgovini između Jevreja, pomalo kao što je latinski jezik opstao,iako ne kao govorni jezik.

Dok se cionistički pokret 19. veka zalagao za izraelsku domovinu, hebrejski jezik je ponovo oživeo kao govorni i pisani jezik, kojim su govorili Jevreji koji su se vratili u domovinu svojih predaka. Danas moderni hebrejski govori preko devet miliona ljudi širom svijeta.

Aramski je također drevni jezik star preko 3800 godina. U Bibliji je drevni Aram bio dio Sirije. Aramejski jezik potiče iz aramejskih gradova-država Damask, Hamat i Arpad. Abeceda je u to vrijeme bila slična feničanskoj abecedi. Kako se pojavila zemlja Sirija, aramejske države su je učinile svojim službenim jezikom.

U Postanku 31, Jakov je sklapao savez sa svojim tastom Labanom. Postanak 31:47 glasi: “Laban ga je nazvao Jegar-sahaduta , a Jakov ga je nazvao Galid .” Daje aramejsko i hebrejsko ime za isto mjesto. Ovo ukazuje da su patrijarsi (Abraham, Isak, Jakov) govorili ono što danas zovemo hebrejski (jezik Kanaana), dok je Laban, koji je živio u Haranu, govorio aramejski (ili sirijski). Očigledno, Jakov je bio dvojezičan.

Nakon što je Asirsko Carstvo osvojilo zemlje zapadno od rijeke Eufrat, Tiglat-Pileser II (kralj Asirije od 967. do 935. pne) učinio je aramejski drugim službenim jezikom Carstva, sa akadski jezik prvi. Kasnije Darije I (kraljAhemenidskog carstva, od 522. do 486. pne) usvojio ga kao primarni jezik, preko akadskog. Posljedično, upotreba aramejskog pokrila je ogromna područja, da bi se na kraju podijelila na istočni i zapadni dijalekt i više manjih dijalekata. Aramejski je zapravo porodica jezika, s varijacijama koje mogu biti nerazumljive drugim govornicima aramejskog.

Kada je Ahemenidsko carstvo palo pod vlast Aleksandra Velikog 330. godine p.n.e., svi su morali početi koristiti grčki jezik; međutim, većina ljudi je nastavila da govori i aramejski.

Mnogi važni jevrejski tekstovi napisani su na aramejskom, uključujući Talmud i Zohar, a korišten je u ritualnim recitacijama poput Kadiša. Aramejski je korišten u yeshivot (tradicionalnim jevrejskim školama) kao jezik talmudskih debata. Jevrejske zajednice obično su koristile zapadni dijalekt aramejskog. Ovo je korišćeno u Knjizi Enoha (170. pne) i u Jevrejskom ratu od strane Josipa Flavija.

Kada su islamistički Arapi počeli osvajati veći dio Bliskog istoka, aramejski je ubrzo zamijenjen arapskim. Osim kabalsko-židovskih spisa, gotovo je nestao kao pisani jezik, ali se nastavio koristiti u bogosluženju i proučavanju. I danas ga govore, uglavnom jevrejski i kršćanski Kurdi i neki muslimani, a ponekad se naziva i modernim sirijskim.

Aramski je podijeljen na tri glavna vremenska perioda: staroaramejski (do 200. godine), srednje aramejski (200. do 1200. godine),i moderni aramejski (od 1200. godine do danas). Stari aramejski je bio ono što se koristilo u doba Starog zavjeta, u područjima pod utjecajem Asirskog i Ahemenidskog carstva. Srednji aramejski se odnosi na prijelaz starog sirijskog (aramejskog) jezika i babilonskog aramejskog koji su koristili Židovi od 200. godine nove ere. Moderni aramejski se odnosi na jezik koji danas koriste Kurdi i druga populacija.

Sličnosti između hebrejskog i aramejskog

I hebrejski i aramejski pripadaju grupi severozapadnosemitskih jezika, tako da su u istoj jezičkoj porodici, nešto kao španski i italijanski iste jezičke porodice. Oba su često napisana aramejskim pismom pod nazivom Ktav Ashuri (asirsko pismo) u Talmudu, ali danas su napisana i mandajska slova (od strane Mandejaca), sirijska (od strane levantinskih kršćana) i druge varijacije. Drevni hebrejski koristio je starije pismo zvano da’atz u Talmudu, a nakon babilonskog izgnanstva počelo je koristiti pismo Ktay Ashuri .

Oba se pišu s desna na lijevo i nijedan njihov sistem pisanja nema veliko slovo ili samoglasnike.

Razlike između hebrejskog i aramejskog

Mnoge riječi su izuzetno slične, osim što su dijelovi riječi različito raspoređeni, na primjer, na hebrejskom, riječ hljeb je ha'lekhem i na Aramejski je lekhm'ah. Vidite pravu riječ za hljeb ( lekhem/lekhm ) je skoro ista u oba jezika, a riječ za the (ha ili ah) je slična, osim što na hebrejskom ide ispred riječi, a na aramejskom ide pozadi.

Još jedan primjer je riječ drvo , koja je Ha’ilan na hebrejskom i ilan’ah na aramejskom. Korijen riječi za drvo ( ilan) je isti.

Hebrejski i aramejski dijele mnoge riječi koje su slične, ali jedna stvar koja ove slične riječi čini različitim je promjena suglasnika. Na primjer: češnjak na hebrejskom je ( shum ) i na aramejskom ( tum [ah]) ; snijeg na hebrejskom je ( šeleg ) i na aramejskom ( Telg [ah])

Na kojim je jezicima napisana Biblija ?

Originalni jezici na kojima je napisana Biblija bili su hebrejski, aramejski i grčki koine.

Većina Starog zavjeta napisana je na klasičnom hebrejskom (biblijski hebrejski), osim za dijelove napisane na aramejskom i dva odlomka napisana na arhajskom biblijskom hebrejskom kao što je gore navedeno.

Četiri odlomka Starog zavjeta napisana su na aramejskom:

• Ezra 4:8 – 6:18. Ovaj odlomak počinje pismom napisanim perzijskom caru Artakserksu nakon čega slijedi pismo od Artakserksa, a oba bi bila napisana na aramejskom jer je to bio diplomatski jezik tog dana. Poglavlje 5 ima pismo napisano kralju Dariju, a poglavlje 6 ima stepen Darije kao odgovor –očito, sve bi ovo bilo izvorno napisano na aramejskom. Međutim, pisar Ezra je u ovom odlomku napisao i neku pripovijest na aramejskom – možda pokazujući svoje znanje aramejskog i sposobnost razumijevanja pisama i dekreta.
• Ezra 7:12-26. Ovo je još jedan Artakserksov dekret, koji je Ezra jednostavno ubacio na aramejski na kojem je napisan. Način na koji Ezra ide naprijed-nazad na hebrejskom i aramejskom pokazuje ne samo njegovo vlastito razumijevanje oba jezika, već i razumijevanje čitalaca.
• Danilo 2:4-7:28. U ovom odlomku Danilo počinje pričom o razgovoru između Kaldejaca i kralja Nabukodonozora za koji je rekao da se govori na sirijskom (aramejskom), pa je u to vrijeme prešao na aramejski i nastavio pisati na aramejskom kroz sljedećih nekoliko poglavlja koja su uključivala tumačenje Nabukodonozorovog sna. a kasnije i bačen u lavlju jazbinu – očigledno zato što su se svi ovi događaji odigrali na aramejskom jeziku. Ali 7. poglavlje je sjajna proročka vizija koju Daniel ima, a intrigantno on to bilježi i na aramejskom.
• Jeremija 10:11. Ovo je jedini stih na aramejskom u cijeloj Jeremijinoj knjizi! Kontekst stiha upozorava Jevreje da će zbog svoje neposlušnosti uskoro biti u izgnanstvu ako se ne pokaju. Dakle, Jeremiah je možda prešao sa hebrejskog na aramejski kao upozorenje da će govoriti dajezik uskoro dok je bio u egzilu. Drugi su primijetili da je na aramejskom stih dubok zbog reda riječi, zvukova koji se rimuju i igre riječi. Prelazak na neku vrstu pjesme na aramejskom je možda bio način da se privuče pažnja ljudi.

Novi zavjet je napisan na grčkom jeziku koine, koji se govorio u većem dijelu Bliskog istoka (i šire), zbog prošlog osvajanja od strane Aleksandra Grčkog. Postoji i nekoliko rečenica koje su izgovorene na aramejskom, uglavnom od strane Isusa.

Kojim jezikom je Isus govorio?

Isus je govorio više jezika. On bi znao grčki jer je to bio književni jezik Njegovog vremena. To je jezik na kojem su Njegovi učenici (čak i Jovan i Petar ribari) pisali jevanđelja i poslanice, pa da su znali grčki i ljudi koji su čitali njihove knjige znali grčki, očigledno je bio toliko poznat i korišten da bi Isus koristio je i to.

Isus je govorio na aramejskom. Kada je to učinio, pisac jevanđelja je preveo značenje na grčki. Na primjer, kada je Isus razgovarao s mrtvom djevojkom, rekao je “'Talitha cum', što znači: 'Djevojčice, ustani!'” (Marko 5:41)

Drugi primjeri Isusa koji koristi aramejske riječi ili fraze su Marko 7:34, Marko 14:36, Marko 14:36, Matej 5:22, Jovan 20:16 i Matej 27:46. Ovaj posljednji je bio Isus na križu koji je vapio Bogu. Uradio je to na aramejskom.

Isus je također znao čitati i vjerovatno govoriti hebrejski. U Luke4:16-21, ustao je i pročitao Izaiju na hebrejskom. Takođe je u više navrata pitao književnike i fariseje: „Zar niste čitali . . .” a zatim se pozvao na odlomak iz Starog zavjeta.

Zaključak

Hebrejski i aramejski dva su najstarija živa jezika na svijetu. To su jezici kojima su govorili patrijarsi i proroci i sveci u Starom i Novom zavjetu, koji su se koristili prilikom pisanja Biblije, a koristio ih je Isus u svom zemaljskom životu. Kako su ovi sestrinski jezici obogatili svijet!