Danas sam sjedio na svom prilazu pokušavajući skrenuti lijevo na glavni autoput kada je tuda prolazio veliki školski saobraćaj. U svojoj frustraciji, mislio sam da nikada neće biti prekida u saobraćaju samo da se ja izvučem.
Vidi_takođe: 25 glavnih biblijskih stihova o maltretiranju drugih (biti maltretirani)Nije li život ponekad takav? Nalazimo se usred nečega što je teško što testira naše strpljenje. Osjećamo da nikada nećemo pobjeći od toga i umorni smo od čekanja. Osećamo da nikada neće biti otvaranja samo za nas, jer nikada nećemo dobiti veliki odmor.
Efežanima 1:11 kaže se, „zato što smo sjedinjeni sa Hristom, primili smo nasledstvo od Boga, jer nas je unapred izabrao i On čini da sve bude u skladu sa Njegov plan”.
Kada sam ovo pročitao, podsjetio sam se da je Bog uvijek imao poseban plan za MOJ život. Bog je izabrao ME. Kada se osjećam nedostojnim, On mi kaže da SAM vrijedan. Kada se osjećam slabo On mi kaže da sam jak. Kada osetim da ne mogu više da čekam, On mi kaže da mogu. Postoji jedna stvar u koju možemo biti sigurni. Naši planovi će propasti, ali Božji planovi će UVIJEK pobijediti.
Vidi_takođe: 15 epskih biblijskih stihova o tome da su svi grijesi jednaki (Božje oči)Kao što ste verovatno pretpostavili, na kraju je postojao otvor da se povučem sa mog prilaza. Nisam morao tamo čekati zauvijek, iako sam se tako osjećao u ovom trenutku.
Bog daje prilike da stignemo tamo gdje trebamo biti u životu, ali On to čini u svom trenutku. Onće nas dovesti tamo gde treba da budemo kada je za nas bezbedno. Moramo biti strpljivi, ne možemo da se krećemo samo zato što smo umorni od čekanja. To će nas zapravo povrijediti i odvesti nas na mjesta na kojima ne bismo trebali biti. Da sam se povukao sa svog prilaza samo zato što sam umoran od čekanja, doveo bih se direktno u opasnost samo zato što sam bio spreman da krenem.
Lako je osloniti se na svoje puteve i kretati se jednostavno zato što smo spremni doći do sljedećeg odredišta, ali ako čekamo na Boga On će nam dati nešto još bolje. On će nas štititi i čuvati na našem putu tamo.
Danas nisam mogao vidjeti koliko je automobila dolazilo niz cestu. Nisam znao koliko ću morati da sedim i čekam, ali naravno... čekao sam. Čekao sam jer sam duboko u sebi znao da će moj „veliki odmor“ na kraju doći. Znao sam da ako budem sjedio tamo i čekao dovoljno dugo da će biti otvor samo za mene.
Zašto mi nije tako lako sjediti i čekati Boga? Trebao bih vjerovati i vjerovati da Bog ima konkretan plan za moj život baš onoliko koliko sam zasigurno znao da ću danas dobiti priliku da se povučem sa svog prilaza.
Bog može vidjeti koliko automobila dolazi niz cestu u našim životima. On tačno zna koliko ćemo dugo čekati. On vidi ceo put kada mi možemo da vidimo samo njegov veoma mali deo. Pozvaće nas da se preselimo kada bude bezbedno. On će nas odvesti tamo gde trebamoda stignem na vreme.
Uostalom, On je napravio mapu puta specifičnu za svaki naš život. Moramo odlučiti hoćemo li vjerovati Njegovoj navigaciji ili ćemo ići svojim putem.
Moji planovi će propasti, ali Božji planovi će PREVLADATI!
