Ko su moji neprijatelji? (Biblijske istine)

Bio sam bez imalo sumnje uvjeren da nemam neprijatelja. Niko me nije voleo za koga sam znao. Nisam mrzeo nikoga, zapravo, nikoga u životu nisam mrzeo. Dakle, na osnovu ovih tvrdnji, to je moglo značiti samo da nisam imao neprijatelja. Imao sam 16 godina.

Razmišljao sam o svemu ovome dok sam čitao Mateja 5. Koje neprijatelje mogu voljeti kad ih nisam imao? Gotovo da se mogu sjetiti osjećaja zadovoljstva koji sam osjetio na ovu pomisao. Međutim, gotovo istog trenutka, glas GOSPODNJI progovori mom srcu tog trenutka govoreći: „Svaki put kada se uvrijediš zbog nečega što ti neko kaže, a ti reaguješ u odbrani, oni su u ovom trenutku tvoji neprijatelji.“

Oduševio me GOSPODNJI ukor. Njegovo otkrovenje u potpunosti je izazvalo moje poglede na neprijatelje, ljubav, veze i ljutnju. Jer ako je način na koji sam reagovao na situacije promijenio moje odnose u očima Boga tada, svi koje sam poznavao bili su moji neprijatelji u nekom trenutku. Pitanje je ostalo; da li sam zaista znao kako da volim svoje neprijatelje? U svjetlu Svetog pisma, da li sam ikad istinski volio bez rezervi? I koliko sam puta bio neprijatelj prijatelju?

Imamo sklonost povezivanju neprijatelja sa onima koji nas mrze ili nam se protive. Ali Bog mi je pokazao da kada reagujemo sa odbrambenim gnevom prema nekome, oni postaju naši neprijatelji u našim srcima. Pitanje koje se postavlja je; trebamo li sebi dozvoliti da stvaramoneprijatelji? Mi nemamo kontrolu nad onima koji nas vide kao neprijatelje, ali imamo kontrolu nad tim na koga dopuštamo da naša srca gledaju kao na neprijatelje. Božja uputa nama kao Njegovoj djeci je da volimo svoje neprijatelje:

“Ali ja kažem vama koji čujete, volite neprijatelje svoje, činite dobro onima koji vas mrze, blagosiljajte one koji vas proklinju, molite se za one koji te zlostavljaju. Onome koji te udari po obrazu ponudi i drugoga, a onome ko ti oduzme ogrtač ne uskrati ni tuniku svoju. Dajte svakome ko od vas moli, a od onoga koji vam oduzima robu nemojte je tražiti natrag. I kao što želite da drugi rade vama, učinite to njima.

Ako volite one koji vas vole, kakva vam je od toga korist? Jer i grešnici vole one koji ih vole. A ako činite dobro onima koji čine dobro vama, kakva je to korist za vas? Jer čak i grešnici čine isto. A ako pozajmljujete onima od kojih očekujete da dobijete, kakva je to zasluga za vas? Čak i grešnici pozajmljuju grešnicima, da im se vrati isti iznos. Ali volite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, ne očekujući ništa zauzvrat, i vaša će nagrada biti velika, i bićete sinovi Svevišnjega, jer je blag prema nezahvalnim i zlima. Budite milostivi, kao što je vaš Otac milostiv.” (Luka 6:27-36, ESV)

Vrlo je lako kontrolirati ljutnju i odgovoriti na uvredljive primjedbe opravdanjem. Ali Božja mudrost bi nas trebala pokrenutida se borimo protiv ljudskog instinkta želje da se branimo. Ne samo da se protiv toga treba boriti zbog poslušnosti, već zato što s poslušnošću dolazi i mir. Obratite pažnju na one posljednje stihove spomenute gore. Čini dobro. Ne očekujte ništa. Vaša nagrada će biti odlična . Ali posljednji dio vrijedi više od našeg sebičnog ponosa; I vi ćete biti sinovi Svevišnjega. To bi nas trebalo motivirati da se ponašamo u ljubavi!

Tvoj prijatelj je bio zao prema tebi? Volim ih. Tvoja sestra voli da se zeza s tobom da bi te naljutila? Voli je. Tvoja mama je bila sarkastična u vezi tvojih planova za karijeru? Voli je. Ne dozvolite da gnjev zatruje vaše srce i od onih koje volite učinite svojim neprijateljima. Ljudska logika će pitati zašto bismo trebali biti ljubazni i ljubazni prema onima koji su bili bezbrižni. Zašto? Jer nas je Bog koji je iznad svega zavoleo i pokazao milost kada to nismo zaslužili.

Nikada nemamo pravo da budemo neljubazni, NIKADA. Čak ni kada nas drugi prave sportom. Naše porodice vole i brinu većinu vremena za većinu nas, ali ponekad će se reći ili učiniti stvari koje će nas povrijediti i naljutiti. Ovo je dio biti čovjek na ovom svijetu. Ali naše reakcije na ove situacije treba da odražavaju Hrista. Naš cilj kao kršćana je donijeti Krista na svako mjesto i svaku okolnost. I ne možemo Ga dovesti u bolan trenutak tako što ćemo odgovoriti ljutnjom.

Ne vidimo automatski naše porodice i prijatelje kao neprijatelje, već svoje mislia naša osjećanja prema njima definiraju kako ih naša srca vide. Bilo da nam je nešto neljubazno rečeno ili učinjeno namjerno ili ne, moramo slaviti Boga svojim mislima, riječima i postupcima, posebno kada je teško. Jer ako ga ne poštujemo u tome, napravićemo ljutnju, ponos i povrijediti naše idole.

Molim se i nadam se da će vas ovo kratko razmišljanje blagosloviti ovaj dan. Moja iskrena molitva je da možemo tražiti Božju savršenu mudrost i primijeniti je u praksi u svom svakodnevnom životu. Neka nosimo Boga sa sobom gdje god hodamo i da se Njegovo Ime proslavi.